ŽUPA SV. KRIŽA

Jedno je od proturječja kršćanstva to što brojni kršćani ne žive kao istinski Kristovi sljedbenici. Tu napetost između "dobrih" i "loših" udova Crkve Krist je prorekao u Evanđelju po Mateju 13,24-30.        

U Evanđelju po Ivanu 17,20-21 Kristova velikosvećenička molitva sadrži jedinstvo kršćana kao središnju nakanu: "Oče (...) ne molim samo za ove nego i za one koji če na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao."

Nekatolici - osobito protestanti - nerijetko na­padaju katolike zbog njihova vjerovanja kako je Katolička Crkva jedina prava Crkva što ju je usta­novio Krist. Katolici tu vjersku istinu nikada ne bi smjeli braniti oholo ili "trijumfalistički". Trebali bi, naprotiv, nastojati ukazati kako je Krist - una­toč nedostojnosti mnogih katolika - utemeljio svo­ju Crkvu kao vidljivo i prepoznatljivo tijelo koje odlikuju svetost, jedinstvo i apostolstvo koji nadi­laze grešnost i ostale nesavršenosti njegovih poje­dinačnih udova. Narav i poslanje Crkve nikada ne valja objašnjavati u svjetlu dobrote, svetosti ili pak inteligencije samih katolika. Umjesto toga, valja ih prikazati u svjetlu siline Božje milosti koja nadilazi ljudsku grešnost, kao i u svjetlu vjernosti i ljubavi Kristove prema njegovoj zaručnici, a to je Crkva.