Podijeli

Dominik_okJe li uopće moguće neki od suvremenih glazbenih izričaja spojiti s temeljnim kršćanskim naukom?
Povezivanje profanog i prolaznog rock'n'rolla s neprolaznim Evanđeljem nesumnjivo je veoma bizarno, ali se događa.

Postojanje tzv. White metala na Zapadu potaknulo je i braću Bobaš da na hrvatskim prostorima pokrenu projekt Kršćanskog rocka (Christian rock) pod imenom “Glasnici nade”.

Obogaćeni originalnošću ideje sv. Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika, koji je u XIII. st. Radosnu vijest Evanđelja propovijedao na njemu osobit način - Glasnici nade nastavljaju tu istu Radosnu vijest propovijedati današnjem vremenu, spajajući slike iz svakodnevnog života s rock-glazbom.

Dim lights


Kada su u svibnju 1991. g. Anto i Jadranko realizirali svoju prvu audio kasetu naslovljenu jednostavno Glasnici nade, pozornost javnosti privukli su nekim neobičnim činjenicama. U ulozi izdavača pojavio se Dominikanski provincijalat; p. Anto je dominikanac/svećenik - jednako kao i njegov brat p. Marko koji je autor svih ilustracijâ na omotu kasete. A među gostima/prijateljima tada se posebno isticao Zele Lipovača (Divlje jagode).

Nepriličnost ondašnjega trenutka, koja se događala u Hrvatskoj, odgodila je „žive propovijedi“ Glasnika nade za neka bolja vremena. Kaseta je prezentirana na nekoliko radio i TV-postajâ, u Zagrebu i u Splitu.

Druga kaseta Glasnika nade - Dođi kraljevstvo Tvoje, snimana je tijekom rujna godine 1992., a obilježena je ratnim užasom Hrvatske i rodne im Lašvanske doline, kao i sudjelovanjem poznatih imenâ iz svijeta rock-glazbe.

Glasnici taj put nisu željeli da im se omakne ijedna pogreška. Od početka su kormilo predali u ruke sigurnom i pouzdanom Zlatanu Ćehiću - Ćehi, pjevaču i bas gitaristi Divljih jagoda, koji je njihove ideje u potpunosti uobličio i zabilježio na traku. Za solo dionice opet je bio zadužen Zele Lipovača, dok je za bubnjevima sjedio njihov prijatelj i kasniji suradnik Robert Jurčec - Robi.

Glasnici nade bili su i glavni pokretači i organizatori velikog rock-koncerta „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“.

Na Uskrsni Ponedjeljak 1994. g. u velikoj dvorani Doma športova u Zagrebu, uz Glasnike nade nastupila su i mnoga poznata imena iz svijeta rock-glazbe: Divlje Jagode, Atomsko Sklonište, Shank rock, Hard Time, Anesthesia, Legija, Maxmett, Drugi Način, Psihomodo Pop…

Hrvatski dominikanci su se i na taj način uključili u ondašnja aktualna zbivanja, dijeleći potpuno sudbinu svoga naroda.

I jer su i sami bili svjedoci vjetrova mržnje, koji su nemilosrdno harali Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, Glasnici su se željeli odmaknuti od svega što život nije i poći za Gospodinom, koji je jedini i pravi Put, Istina i Život.

Uvidjevši, koliko malo vrijedi ljudski život, oni su se u tekstovima svojih pjesama počeli još više okretati duhovnome. Svoje su osjećaje željeli svakako zapisati, kako bi sačuvali sjećanje na to vrijeme, te na taj način i drugima pomogli u prevladavanju svega onoga što je ostalo negdje iza, ili možda na pola puta.

Na trećem nosaču zvuka Glasnici nade su svojim slušateljima htjeli govoriti o Istini, koja je bila i ostala moto dominikanskog Reda. Cijeli materijal snimljen je na opremi studija “Z” koji je samo za tu priliku instaliran u prostorijama župne crkve Kraljice sv. krunice, pri dominikanskom samostanu u Zagrebu. Velik dio posla i ovoga puta odradio je Zele Lipovača, koji nije samo svirao gitare i bas gitaru, nego si je dao truda i u aranžmanima pjesama. Sve zborske vokale pjevao je župni zbor „Bl. Augustin Kažotić“.

Godine 2002. na cd-u se pojavila kompilacija s 18 pjesama Glasnika nade, nazvana jednostavno: „Najbolje od Glasnika“. Tu su objavljene i dvije pjesme uživo s nastupa na „Uskrs-Festu“, od kojih i ona pobjednička iz godine 2000.-te.

Točno na blagdan Duhova, 8. lipnja 2003. godine napunilo se deset tužnih godina otkako je palo selo Brajkovići u muslimanske ruke, mjesto u centralnoj Bosni gdje su rođeni Anto i Jadranko. Mnogo je nedužnih ljudi tada stradalo i puno je teških trenutaka proživljeno.

Nešto od toga Glasnici su zabilježili - ne samo na cd-u, nego i na papiru, držeći se poznate uzrečice: „ono što nije zapisano, nije se ni dogodilo“.

 

Sve ono što ih je kroz tih deset godina žuljalo, a što nisu mogli nigdje objaviti, Glasnici su stavili u knjigu „Sjećanja 21“. Između ostaloga tu je objavljeno nekoliko intervjua, zabilježena su mnoga događanja iz onih teških ratnih dana, napravljen je popis stradalih župe Brajkovići – sve iz jedne želje: da se ne za-boravi!

Uz knjigu „Sjećanja 21“ Glasnici su objavili i svoj 5. po redu cd pod nazivom: „Bili jednom ratnici“, sa sedamnaest pjesama u kojima su opjevana teška stradanja hrvatskog naroda Lašvanske doline.

Na razini dominikanskog Reda započela je „Devetnica“ kao priprava za 800. obljetnicu osnutka Reda.
6. siječnja 2009. započela je godina posvećena utemeljitelju dominikanskog Reda sv. ocu Dominiku. Ovom Glasniku goleme nade Glasnici su odlučili posvetiti svoj novi - 6. cd, kojega su započeli snimati i imaju ga u planu promovirati na sam blagdan sv. Dominika – 8. kolovoza – u dominikanskom samostanu sv. Nikole na Korčuli.


Između petnaestak novih pjesama, koliko će ih biti snimljeno, devet će ih se naći na novom cd-u koji će se zvati: „Dominik ok“.

Zajedno s audio cd-om bit će objavljen i dvd, na kojemu će biti nekoliko video spotova, a vjerojatno i jedan kratki dokumentarni film o nastajanju novog cd-a, o dominikanskom Redu…

 

Uz ovo, Glasnici pripremaju još neka iznenađenja; no, o njima više kada dođe vrijeme.

Na kraju ovog uvodnog informiranja, Glasnici nade poručuju svojim slušateljima i vama koji ste se spojili na ovu stranicu: ozbiljno uzmite naša nastojanja, poslušajte naše pjesme, one u sebi nose poruku Isusa Krista koji je jedini Put, Istina i Život.

Više od Glasnicima nade možete naći OVDJE.