Podijeli

Sveti_Joakim_i_AnaAna bijaše vremešna i pobožna Izraelka iz plemena Judina. Priroda joj nije bila podarila ono što se u to vrije­me u Izraelu smatralo najjasnijim i nepobitnim znakom Božjega blagoslova i naklonosti: dijete. Poradi njene ne­plodnosti, Joakim, njen suprug, smatrao je kako je njegova žrtva, koju je s velikom pobožnošću prinijeo u jeruzalemskome hramu, odbijena.


Bol uzrokovana tim odbijanjem potresla je staroga Joakima, koji je napustio kuću i zemlju, kako bi se sa sta­dom povukao u samoću planina, gdje je neprestano opla­kivao svoju nesretnu kob. No, činilo se kako i Ani, koja je ostala sama, budućnost nosi samo tugu, suze i neostva­rive molitve.

No, jednoga se dana ukazao anđeo: prvo Joakimu, u pustinji, a zatim i Ani, kako bi im navijestio kako je ono što je ljudima nemoguće, Bogu ipak moguće te kako će Anino krilo, neplodno uslijed poodmakle dobi, podariti život najljupkijemu i najsvetijemu od svih stvorenja: Ma­riji, majci Isusovoj - majci Mesije.

Joakim je, utješen tom nadom, okupio stado te se br­zinom i nestrpljenjem mlada zaručnika uputio prema kući njegove Ane.

Susret dvoje starih supružnika nadasve je poetski oslikao Giotto na zidovima kapele degli Scrovegni u Padovi. Nježnom i mršavom staračkom rukom, Ana miluje suprugovu bijelu bradu, koja kao da je zadrhtala pod nježnim dodirom ljubljene žene. "Čitav taj prizor - piše Piero Bargellini - odiše mirnim pouzdanjem, sretnim iščekivanjem, tihim razumijevanjem, u odmjerenim, a opet izražajnim pokretima likova što ih je starost učinila časnima, ali se osjeti također i gotovo proljetno ozračje čiste i blage, nježne i uzvišene idile."

Ana i Joakim obećali su Gospodinu kako će, bude li im podario dijete, ono biti posvećeno Gospodinu u hramu. Tako je Malena Marija u dobi od tri godine odvedena u hram i ostavljena ondje, kako bi zavjet bio ispunjen.

O tom uzvišenom i neobičnom događaju, u koji je uklju­čena sama majka Isusova, u Evanđelju nema niti spome­na. Spominje ga jedno od apokrifnih evanđelja, koje Crk­va ne smatra nadahnutima od Duha Svetoga: Jakovljevo protoevanđelje. Ondje je ispričana priča o Djevičinim roditeljima, po uzoru na sličan događaj u kojemu je glav­ni lik majka proroka Samuela, koja se također zvala Ana.

Znači li to kako je sve to izmišljeno? Nemoguće je to potvrditi, kao niti opovrći. Zacijelo se, među brojnim ele­mentima što ih dugujemo mašti, provlači jezgra povijesne istine, koju prenosi drevna usmena predaja. Štovanje Marijinih svetih roditelja svakako ima dugu tradiciju, osobito među Grcima te je povijesno potvrđena već u VI. stoljeću. Na Zapadu se, međutim, prvi znaci pobožnosti odnose na svetu Anu te sežu u X. stoljeće. Blagdan u njenu čast uspostavljen je 1584. godine.

Povijest pobožnosti prema svetom Joakimu ponešto je nesigurnija i slabije poznata pa je on - čini se - bio u sjeni sve do 1584. g. kada je napokon uključen u liturgijski ka­lendar. Isusovi su djed i baka čašćeni zasebnim blagdani­ma sve do 1913., kada se smatralo uputnim ujediniti ih u jedinstveni spomendan, određen za 26. srpnja.

Onkraj povijesnih istina o njihovim ljudskim zgodama, Ana i Joakim postali su simbol starosti koja se otvara plodnosti milosti; staroga debla u koje je Bog usadio sjeme vjere i ufanja, cvijeće kršćanske svetosti.

Ime Joakim je hebrejskoga porijekla i znači: Bog čini jakima.

Ime Ana je hebrejskoga porijekla i znači: koja se odlikuje milosrđem.

Sveti Joakim zaštitnik je djedova.

Sveta Ana zaštitnica je švelja