Podijeli

Ribari_ljudiJučer na misi posvete ulja koju je u Katedrali predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, u svojoj homiliji, govoreći o važnosti Velikog četvrtka, danu kada je Isus ustanovio sakramente euharistije i svetog reda, gotovo vapijućim glasom rekao je: 'Danas evo posvećujemo i ulje za ređenje svećenika a ni ove godine neće biti ređenja u našoj biskupiji'. Taj vapaj me duboko potresao i potaknuo na molitvu i na razmišljanje o daru koji je meni Bog dao time što me između svoga naroda izabrao za svećenika. Prije moga ređenja išao sam na duhovne vježbe. Za vrijeme duhovnih vježbi pročitao sam lijepu i poticajnu knjigu don Enza Boninsegne koja nosi naslov 'Svećeniče, tko si?'. Danas na 'dan svećenika' s vama dijelim odlomak iz ove knjige uz toplu preporuku da je pročitate.

Portret svećenika 

Svećenik je najveći dar koji nam je dao Isus u večeri Velikoga četvrtka. Iako izmučen od boli, nije mislio na samoga sebe, na život koji je gubio, nego na to kako darovati svijetu Božji život. Svećenik je Božji dar koji daruje Božji život svakom čovjeku koji ga prihvati.

Uzet od svijeta, živi u svijetu, na raspolaganju svijetu, ali ne pripada svijetu. Sin je ljudi, ali ima neizmjernu moć učiniti ljude sinovima Božjim. Siromašan je, ali može ispuniti svakoga čovjeka najdragocjenijim bogatstvima; onima Božjim. Slab je, ali može učiniti slabe jakima dajući im kao hranu Kruh života. Sluga je, ali pred njim kleče moćnici. Smrtan je, ali može darovati besmrtnost. Svjetlo je i onda kada se nalazi u tami. Sol je, i takav ostaje makar postao bezokusan. Donosi vjeru, iako je možda nema. Treba podupirati druge, ali i on ima potrebu za osloncem. Njegov oprost je Isusov oprost. I njegova je poruka Isusova poruka; poruka istine, radosti, mira i ljubavi. Smatra ga se natražnim, ali je usmjeren prema svakom istinskom napretku. Optužen je za mračnjaštvo, ali društvo nije dužno nikome koliko njemu. Kada je svet, ignorira ga se, kada se daruje, njegov dar se uzima ako nešto što se podrazumijeva, kada griješi rado ga se gazi; svima smo spremni oprostiti, ali njemu ne.

Njegovi najdraži prijatelji su patnici, slabi, kolebljivci, umirući. On je brat sviju, ali treba ostati stranac svima. Živi sam bez obitelji. Smiješi se životu, makar se njemu život ne smiješi. Prihvaća s radošću život koji se rađa i blagoslivlja smrt koja dolazi. Posvećuje bračnu ljubav, ali ne smije upoznati tu ljubav jer njegovo srce pripada Bogu i svoj braći, ne samo jednomu stvorenju. Kada slavi euharistiju, iznad je drugih za samo jednu stepenicu, ali dotiče nebo. Kada ispovijeda, zatvoren je u mraku ispovjedaonice, ali koliko svjetla donosi kada kaže: Ja te odrješujem…! Opremljen je izvanrednim moćima; stvari koja Majka Božja i anđeli ne mogu raditi on radi: slavi Euharistiju i ispovijeda. Mnogi se preporučaju u njegove molitve, s razlogom, jer je on odvjetnik braće kod Boga, on je prvosvećenik, on tvori most između Boga i braće.

Zbog svega toga Jacques Monsabre govori:“ Možete biti veliki koliko hoćete, ali nećete nikada biti veliki kao ovaj siromašni svećenik koji slavi misu“. Do kraja vremena svećenik će biti najtraženiji i najneshvaćeniji čovjek, najvoljeniji i najomraženiji, najželjeniji i najzanemareniji, znak neizmjerne zavisti i dubokog milosrđa, neutoljive mržnje i nesavladive ljubavi (Alessandro Manzoni), poput Isusa postavljen među ljude kao osporavani znak.

Svećenik treba potvrditi svoju nauk, svoju poruku, više životom nego riječima. Njegovo je svjedočanstvo toliko teže i zahtjevnije zato što je često, poput Isusa, pozvan donijeti „ne mir, nego rat“. Zbog svega toga njegov je život neprestana borba. Treba živjeti u služenju drugima do te mjere da zaboravi i žrtvuje samoga sebe. On treba podsjećati sebe i braću da cilj nije zemlja, nego nebo.  

Dim lights


Dim lights