Podijeli

521. 04. 2011. – U Dominikanskom samostanu i Župi sv. Križa u Gružu svečano je započelo Sveto vazmeno trodnevlje Misom Večere Gospodnje u 19 sati. U ulaznoj procesiji bilo je 13 ministranata, 3 koncelebranta: don Jerko Pejić, svećenik u miru, fr. Ilija Zrno i fr. Nikola Mioč, župni vikari, i predslavitelj fr. Mihael Mario Tolj, župnik i superior samostana uz asistenciju fr. Matijas Farkaša, đakona.


U Misi večere Gospodnje slavili smo Kristovu posljednju večeru, kada je u oproštajnoj večeri ustanovio sakramente Euharistije i Svetoga reda. Za vrijeme pjevanja Slave zazvonila su sva zvona u crkvi, uključujući velika zvona u zvoniku a nakon Slave više neće zvoniti dok ne zapjevamo Slavu u Vazmenom bdjenju. Time se želi naglasiti ozbiljnost i drama Kristove muke i njegove smrti.

Nakon homilije koju je održao fr. Nikola, započeo je „obred pranja nogu“ na spomen koji je Isus izveo na posljednjoj večeri. Dvanaestorica ministranata naše župe (Tonći Prizmić, Krešimir Ćorak, Zvonimir Boban, Marko Pralas , Josip Tomičić, Tomislav Šoletić, Mihovil Jović, Ivan Dadić, Zdravko Raguž-Vodenac, Ivan Raguž, Božo Vodopija i Marko Raič) simbolizirali su dvanaestoricu apostola. Fr. Mihael je ovom slikovitom gestom ponovio ono što je Isus učinio svojim učenicima. Gospodin se ponizio kao sluga, te je na početku svoga oproštaja s učenicima ostavio djelo neizmjerene poniznosti i ljubavi – 'Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.' (Iv 13,15).

Vjernici su imali iznimnu mogućnost da se pričeste pod obje euharistijske prilike. Nakon popričesne molitve svečano smo prenijeli posvećene hostije, Tijelo Kristovo, u posebno svetohranište u crkvi zbog pričesti na Veliki petak kada Crkva ne slavi otajstava. Nakon kraćeg klanjanja s oltara smo uklonili oltarnik i sve ukrase, te je oltar ostao prazan i "gol". Oltar predstavlja Krista. Kao što je Krist bio na Kalvariji sramotno svučen, tako se u spomen na taj događaj ogoljuje oltar. Vjernici su ostali u tišini i klanjali se pred tajnom Presvete euharistije. Time počinje sveta i poniruća šutnja, kroz koju možemo naslutiti misterij Kristova događaja.

U 23 sata održana je „Getsemanska ura klanjanja“ gdje se jedan sat bdjelo i molilo imajući pred očima što se događalo s Isusom u Maslinskom vrtu one večeri nakon Posljednje večere.