Ocjena: / 1
LošeOdlično 

Podijeli

2a22. 4. 2011. – Danas u 19 sati naša župna zajednica je kroz obrede Velikog petka pratila Krista na njegovu putu poniženja, trpljenja, patnje i smrti. Pokora, post, žalost i ozbiljnost daju pečat tome danu. Danas nismo slavili euharistiju, već smo razmišljali o Kristovoj smrti puni žalosti i skrušenosti.


Obrede Velikog petka predvodio je fr. Mihael Mario Tolj, župnik zajedno s fr. Nikolom Miočom, fr. Ilijom Zrnom i fr. Matijasom. U pratnji petnaestorice ministranata u tihoj procesiji ušli smo u crkvu i započeli obrede prostracijom i poklonom pred ogoljenim oltarom. To je pokajnički čin u šutnji kada priznajemo Bogu sve svoje osobne grijehe, ali i grijehe čitavoga svijeta zbog kojih je Krist podnio muku i smrt na križu. Priznavajući grijehe, izražavamo svoju spremnost na žrtvu pokajnicu, ali i duboku i čvrstu nadu koju crpimo iz Božje riječi. Zato smo nakon zborne molitve i čitanja biblijskih tekstova slušali pjevani izvještaj o muci Isusa Krista kako ju je zapisao evanđelist Ivan. Nakon homilije u kojoj je fr. Mihael objasnio smisao Kristove žrtve i smrti na križu za naše spasenje, uslijedila je pjevana sveopća molitva. U toj molitvi zajedno s čitavom Crkvom, molili smo se za sve potrebe svijeta i Crkve, osobito za one koji svojim trpljenjem nastavljaju Isusovu muku i za one koji još ne poznaju neizrecivu Božju ljubav, koju nam je Otac posvjedočio u svome Sinu koji je došao svojom smrću i uskrsnućem spasiti čitav svijet. Nakon službe riječi uslijedio je obred klanjanja križu. Fr. Mihael je uz trostruki poklik 'Evo drva Križa, na kom je visio Spas svijeta' razotkrivao i pokazivao križ, sredstvo Kristova mučenja i smrti. Poslušnošću i predanjem u Očevu volju Isus to sredstvo preobražava u sredstvo našega spasenja. Križ, dakle, postaje simbolom spasenja, života i nade. Uz poklon križu, zahvalili smo Kristu za njegovu neizmjernu ljubav prema nama.

Bogoslužje Velikog petka završili smo pričešću. Pozvani smo sjediniti se s Kristom blagujući euharistijski kruh, koji je posvećen na misi Velikog četvrtka. Danas bolje razumijemo da blagovanje Kristova tijela u svetoj pričesti znači uzeti udjela u njegovoj žrtvi, prihvatiti trpljenje iz ljubavi prema braći i sestrama, te tako s Kristom širiti život u svijetu.

Nakon Fr. Mihaelove molitve nad narodom župljani su u tišini napuštali crkvu a neki su ostali uz grob Gospodinov.