Podijeli

Prva_kranska_zajednicaBiti kršćanin znači ponajprije vjerovati da je Bog Isusa, koga su ljudi raspeli, uskrisio i učinio Gospodarem svega stvoreno­ga. »Danas Bog po svome Jedincu pobijedi smrt i nama otvori pristup u vječni život« (usp. molitvu na Uskrs). To je jezgra svega apostolskog propovijedanja. To je svjedo­čanstvo što ga oni dadoše za svog Učitelja. O tome nam go­vore Djela apostolska.

Kršćanska se zajednica na toj tvrdnji i u vjernosti uskrslome Gospodinu zasniva, razvija i širi. I danas je potrebno da u Crkvi svi, novokrštenici i krštenici, u središte svog života postave vjeru u nazočnost uskrslog Krista. Evanđeoski izvještaj o ukazanjima koji se čita kroz tri prve vazmene nedjelje, pridružuje nas događaju kome su apostoli svjedoci te nam pokazuje njihovu kolebljivost u vjeri. Ta pr­votna kolebljivost još više povećava vrijednost nepokolebljivog svjedočanstva koje će oni dati za uskrslog Krista. Sveti Ivan nas izvještava o onom što je »vidio, rukama pipao i čuo« o Riječi života. On to čini pošto je spoznao uskrslog Krista. Krist pak, čije on riječi i djela iznosi, obasjao ga je slavom uskrsnuća. U četvrtom evanđelju sve govori o Kristovoj po­bjedi nad smrću. Isus je darivatelj života, on djeluje i očituje se u životu onih koji će u njega povjerovati. I Prva poslanica svetog Petra nam donosi isto svjedočanstvo vjere u Uskrsloga. No, ona je upravljena kršćanskim zajedni­cama koje su bile zahvaćene progonstvom. Kristovo je us­krsnuće snaga onima koji trpe. Ako Bogu prinose duhovnu žrtvu svoje vjernosti i trpljenja, oni ispunjaju ono radi čega ih Bog sabra: životno iskušenje proživljuju s Kristom. Proživlja­vati vazmeno vrijeme znači obnoviti svoju vjeru u uskrsloga Krista i živjeti svakidašnji život, unatoč svim teškoćama, s vje­rom u njegovu nazočnost.

 

Djela apostolska

 

Izvještaj Djela apostolskih neposredno se nadovezuje na Lukino evanđelje, te tako očituje jedinstvo Isusova vremena i vre­mena Crkve. U evanđelju je Luka prikazao uspostavu Kraljev­stva, a u Djelima izvještava o njegovu sveopćem širenju od Jeruzalema do Rima koji je u to vrijeme bio središte civilizira­nog svijeta.

Čitatelj bi se prevario ako bi, prema naslovu, očekivao da će tu naći životopis dvanaestorice apostola. Lukina je nakana bila u prvom redu pokazati širenje Crkve. U prvom dijelu, koji obuhvaća prvih pet poglavlja, Luka opisuje stvaranje prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu. Na riječ Petrovu i apostola okupljenih oko njega, obratiše se tisuće Židova koji odlučiše živjeti kao braća. Od šestog poglavlja pisac ostavlja po strani Jeruzalem i svraća pozornost na misijsko djelovanje u Samariji i Siriji. Konačno od 12. poglavlja usredotočuje pažnju na Pav­lovo misijsko djelovanje. Izvještaj o tom djelovanju obuhvaća više od polovice knjige. Djela apostolska ipak ne završavaju Pavlovom smrću nego trenutkom kada je Pavao pronio evan­đelje sve do Rima. Za Luku to zapravo znači da je evanđelje zahvatilo cijeli svijet.

Djela apostolska nisu povijest prve Crkve, barem ne povijest u suvremenom smislu riječi. Sveti Luka nije imao namjeru pi­sati povijest. Stoga se u izvještaju nalaze mnogobrojne prazni­ne. Uzalud će čitatelj ovdje tražiti izvanjski tijek glavnih doga­đaja. Lukina je namjera bila posve druga; on je nastojao preko pothvata apostola i prvih misionara pokazati djelovanje sa­moga Duha Svetoga. S pravom se može reći da u čitavoj knjizi Djela apostolskih postoji samo jedno glavno lice, Duh Sveti, ili još bolje, proslavljeni Gospodin koji djeluje u svojoj Crkvi, a po njoj i u svijetu, silom Duha Svetoga. Zbog toga su u Djelima isto tako važni govori koji otkrivaju teološki smisao događaja kao što su značajne i same iznesene činjenice. Ti su govori neodjeljivi dio te povijesti.

Djelovanje Duha očituje se najprije u izvanrednoj snazi apo­stolskog propovijedanja i u bratskoj ljubavi među članovima prve zajednice. Duh se očituje i u misijskom djelovanju. Bog preko svoga Duha sili apostole, često i protiv njihove volje, da prekinu sa židovstvom i da se odlučno okrenu poganima tra­žeći od njih jedino vjeru u Isusa, Krista i Gospodina. To napu­štanje Mojsijeva Zakona nije poteklo od samih apostola. Luka donosi okolnosti koje su prisilile Petra da krsti stotnika Kornelija. Da bi se Petar na to odlučio, bio je potreban čudesni Božji zahvat. Ta su poglavlja (6-10) sržni dio Djela apostol­skih. Tu su opisani oni odlučni trenuci kada Duh tjera apostole na misijsko djelovanje. Tom istom Duhu Luka pripisuje i iz­vanredni dinamizam Crkve prvih vremena.

Na Pedesetnicu taj je Duh zauvijek darovan Crkvi. Knjiga Djela apostolskih potiče nas, dakle, da i danas živimo u Crkvi s istom neustrašivošću i s istim pouzdanjem kao naša braća u apostolsko doba.