Podijeli

Sv._Filip_i_Jakov_apostoliKad slavimo blagdan kojeg apostola zahvati nas želja da o njegovu životu što više saznamo. No toj se želji uvijek ne može udovoljiti jer su nam podaci o većini apostola vrlo škrti. Obojicu apostola i Filipa i Jakova nalazimo na svim popisima apostola u evanđeljima.

Sv._Filip_apostolZa apostola Filipa mogli bismo stvarno reći kako "nema sreće". Osim što nam Evanđelja pružaju jako malo podataka o njemu, gotovo da ne raspolažemo niti ikakvim drugim podacima. Čak se niti tvorci legendi, koji su se za druge apostole i svete nerijetko upustili i u maštu, njime nisu osobito bavili. Filip je za Isusova javnog djelovanja živio u sjeni, zadovoljan slušati Ga i prikupljati to dragocjeno blago koje mu je sudbina podarila na put, dok je u sjeni proveo i ostatak svojih ljeta, putujući svijetom, tješeći braću i utvrđujući njihovu vjeru snagom svoga svjedočanstva. Evo što nam o njemu pripovijedaju Evanđelja. Sinoptičari: Matej, Marko i Luka spominju samo njegovo ime Filip, te mjesto rođenja - Betsaidu, gradić na obali Genezaretskoga jezera. Ponešto manje "škrt" na podacima, Evanđelist Ivan spominje kako je Filip bio prijatelj Natanaela-Bartolomeja, kojega je upravo on i predstavio Isusu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Prorocima... Dođi i vidi".

Potom, kada se dogodilo čudesno umnažanje kruhova o kojemu piše Ivan, Isus se obratio upravo Filipu riječima: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" Bio je to uistinu dan za pamćenje: na brda okolo jezera imao se spustiti mrak. Dan je bio dug i sparan te su ljudi, koji su slijedili Isusa još od jutra, slušajući Njegove riječi i prateći Ga na Njegovu putu od sela do sela, bili umorni i gladni. Isus ih nije želio takve otpustiti kući, da ne klonu putem, koji je bio poprilično dug. Eto uzroka Njegovoj zabrinutosti, kada je pitao Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?"

Filip možda i nije shvatio bit toga pitanja te je bacio pogled na vidno umorno mnoštvo, koje se svejedno i da­lje nije htjelo udaljiti od Učitelja, u strahu da ne bi propusti­lo koju Njegovu riječ, pouku, poruku, koje su srca punila nadom. Stoga se okrenuo natrag k Isusu, bespomoćno raskrilivši ruke i odgovorio: "Učitelju, naša je riznica prazna, a za dvjesta denara [Krist će biti izdan za trideset!] kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." Isus je, kao što znademo, otklonio tjeskobu Filipa i ostalih Svojih, jednako zabrinutih učenika, tako što je iz Njegovih čudotvornih ruku proizašlo dovoljno riba i kruhova, kako bi se svi nasitili.

Filip je sasvim sigurno bio jednostavan i konkretan čovjek. Slijedio je Isusove riječi kada se On jednostavnim rječnikom izražavao o ribama, uzoranim poljima, sjemenju... shvaćajući kako svaka ta slika ima svoje značenje, nosi pouku kako valja biti otvoren za djelovanje Božje, otvoriti se spasenju, ljubiti bližnjega i tako dalje... Međutim, kada bi Isus pokušavao Svojim učenicima objasniti, primjerice, kakvi odnosi vladaju između Oca, Duha Svetoga i Njega Samoga unutar Presvetoga Trojstva - njegov bi se um zablokirao poput djeteta, koje stoji pred vratima mračne sobe.

Na Posljednjoj je večeri Isus bio započeo jedan takav govor, ostavljajući Svoje učenike nabranih obrva, što bijaše tek vanjski znak unutarnjih previranja, kojima nisu vidjeli izlaza. Upravo se Filip na to umiješao kako bi napetost popustila: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je." Bio je to čin slijepe vjere u Isusa, ali ujedno i znak stanovitog nerazumijevanja, na što ga je Isus i upozorio svojim odgovorom ("Filipe, toliko si dugo sa mnom...).

Nakon toga događaja Filip se vraća u sjenu, koja je obuhvatila i druge Isusove učenike, iako osvijetljene legendom. Međutim, jedna ne odveć jasna, predaja priča kako je prohodavši svijetom kao misionar i svjedok Kris­tove Radosne Vijesti, umro raspet poput svoga Učitelja, vjerojatno u Hierapolisu, za vrijeme progonstava opakoga Domicijana, a možda i još okrutnijega Trajana. Kada bi ova posljednja pretpostavka bila točna, to bi značilo da je umro u časnoj dobi od osamdeset i sedam godina!

Njegovi su zemni ostatci, preneseni u rimsku crkvu Svetih Apostola, položeni uz one apostola Jakova, radi čega ih latinska Crkva slavi zajedničkim blagdanom 3. svibnja.

Ime je grčkoga porijekla i znači: ljubitelj konja.

 

Sv._Jakov_apostol

Jakov se naziva još i Mlađi, kako bi ga se razlikovalo od Jakova apostola, koji je bio brat Ivana Evanđeliste. On je, pak, bio sin Alfejev i Gospodinov rođak. U Evanđeljima ga se ne spominje, već na scenu stupa u Djelima apo­stolskim, nakon preranog odlaska njegova imenjaka od Herodove ruke pa se pojavljuje kao biskup Jeruzalema, koji je u ranokršćanskoj zajednici uživao priličan ugled. Kada je anđeo Petra oslobodio iz zatvora, ovaj je smjesta potrčao Jakovu izvijestiti ga o tom događaju. Na saboru u Jeruzalemu Jakov se autoritativno uključio u raspravu, predlažući neke mudre norme, koje su zajamčile miran 'modus vivendi' između kršćana židovskoga porijekla i onih koji se bijahu obratili s poganstva. Upravo se zahvaljujući njemu završila polemika, koja je prijetila ometati prve kora­ke kršćanstva. I Pavao se, nakon svojega Trećeg misijskog putovanja, obratio njemu za određene praktične naputke.

Jakov je poznat prije svega kao autor Prve od sedam poslanica, koje katalog svetih knjiga nazivlje "katolički­ma". Naslovio ih je "dvanaestorima plemenima Raseljeništva", odnosno, Židovima obraćenima na kršćanstvo, koji su iselili u Siriju, Feniciju i Cipar. Pozivajući se na Isusov Govor na gori, ovaj apostol zacrtava stanovite ideje vodilje, koje su i danas nadasve aktualne za kršćanski život: djelotvornost molitve, pouzdanje u Boga, djela ljubavi ("vjera bez djela je mrtva"), potreba pravednosti u odnosima prema bližnjima. "(...) bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! (...) Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama."

Djela apostolska ne govore nam više ništa o sv. Jakovu. Pojedinosti nam o njemu, međutim, donosi Crkveni po­vjesničar Euzebije, koji nam Alfejeva sina i "brata" Gospodinova opisuje kao drugog Ivana Krstitelja; i on je, naime, bio nazirej Božji te vodio nadasve asketski život, koji je podrazumijevao izbjegavanje alkoholnih pića i me­sa, kraćenje kose ... dok je s druge strane obilovao pos­tom i pokorom. Bio je on, dakle, besprijekoran asket, mudar i pravedan te je svojim svjedočanstvom pridobio mnoge za kršćansku vjeru, dok je naposljetku zadobio poštovanje i naklonost također i samih Židova. Jeruza­lemsku je Crkvu vodio do godine 62. g. poslije Krista, kada ga je vrhovni svećenik Hanan II. osudio na smrt, iskoristivši "bezvlađe" koje je nastupilo između smrti prokuratora Fešta i dolaska njegovog nasljednika Albina.

"Izvevši ga - pripovijeda Euzebije - pred sav narod, glavari su svećenički od njega zatražili neka se odrekne vjere u Krista, ali on je jasno i glasno ispovijedio kako je Isus, naš Gospodin i Spasitelj, Sin Božji. Svjedočanstvo jednoga takvoga čovjeka bilo je neizmjerno jako, jer su ga svi nadasve cijenili zahvaljujući njegovoj mudrosti i pobožnom životu".

Jakov je osuđen na smrt kamenovanjem. "Dok su ga kamenovali - pripovijeda Euzebije - jedan ih je od sve­ćenika pokušao zaustaviti riječima: 'Stanite. Što činite? Pravednik moli za vas ..." Na to je jedan valjar, koji se nalazio među njima, uzeo drvo kojim je udarao po robi te njime Pravedniku zadao smrtonosni udarac. Sahra­nili su ga na tome istome mjestu, nedaleko Hrama, gdje je i danas sačuvan nadgrobni kamen.

To je umorstvo bilo zaista prijezira vrijedan čin; zlo­čin koji je potresao čitav grad pa su njime bili zaprepaš­teni i najtvrdokorniji Židovi. Kada je Sveti grad bio srav­njen sa zemljom, mnogi su - kako navodi jedan drugi židovski povjesničar, imenom Josip - govorili: "Sve se to zbilo kako bi se osvetio Jakov Pravednik; on bijaše "brat" Isusa, koji se zove Krist, a Židovi su ga ubili, iako bijaše nadasve pravedan". Radi toga nečasnog čina, koji je apostola Jakova uči­nio mučenikom, krvnik Hanan bio je smijenjen s polo­žaja vrhovnoga svećenika.

Ime je aramejskog porijekla i znači: nasljedovatelj Božji. 

Zaštitnik je: vlasuljara i vlasnika trgovina mješovitom robom.